Kao i u prethodnim knjigama poezije i u „Prognanom kamenu” zrelost Ljubisava Bjelića Moračkog, kao pjesnika, omogućava da pravi smjele uzlete i izlete u duhovnu baštinu svijeta, iskušavajući sebe i svoje izražavanje mogućnosti, praveći paralele, iznenađujuća osvjetljavanja i upoređivanja smisla u različitim vremenskim i značenjskim ravnima.
Bjelićev prevashodan cilj pjevanja, iz kojeg će izranjati smisao i značenje djela, i graditi kompaktnu cjelinu, jeste filozofija, umjetnost, istorija, i naravno psihološka crta; s druge strane, osnovni tok pripovijedanja, odnosno pjevanja ni na trenutak nije prepušten bilo kakvom preispitivanju, ono teče pravolinijski, i izvanredna je sinteza poetičnosti, psihologije i jezika.
Duhovnost se ponajviše očituje u susretu sa svijetom koji odlikuje odsustvo te najvažnije ljudske kategorije. Zato je ona, koliko autorov stav, toliko i način bunta, ali i mogućnost jedne idealne egzistencije, kao i energičnog dopisa. Sledeća ravan koja gradi konzistenciju knjige poezije jeste tematsko-motivska, a mogla bi se označiti i kao stvarnosna, kao maksimalno približena onim direktnim podsticajima koji nagone stvaraoca da poneki odjeljak pjesme upotrebi kao oruđe odbrane ljudskosti i golog života…
Sem ironičnog tona, koji, s jedne strane, relativizuje, a s druge, čini ubojitijom kritiku čitavog sistema ljudske komunikacije, a samim tim i jedan sistem odnosa među „svijetom” i ljudima, sarkazam, po meni... oštrica je njegove kritičke misli, a usmjerena je i prema onom načinu fabrikovanja života koji favorizuje laž i etiketiranje...
Stil i jezik predstavljju neposredni izraz njegovog misaonog i emotivnog života, a njegovanje i razvijanje svijesti o tome da se jezičkom izražavanju manifestuje čovjekova ličnost i identitet podrazumijeva šire i obuhvatnije poznavanje složenih i veoma dinamičnih pojava, kako u književnoj funkciji jezika, tako i njegovoj opštoj primjeni u kulturi i životu.
Izdvajamo pjesme: „Mrav na grobu”, „Carica Milica”, „Lazereva kletva”, „Ostade mi u imenu zima”, „Crni kosci”, pjesma posvećena pokojnom Dušku Jovanoviću, kome su zločinački hici oduzeli život.
Priznali ili ne, Ljubisav je daleko najtalentovaniji i jezički najpotkovaniji pjesnik srednje generacije...
V.Lazarević
)){kind=small}
